Zašto glumiti nekome kišobran?

Nisam se zavjetovao na šutnju 3. Nepoznam nijednog vozača cisterne za vodu koji je dobio odlikovanje,

čin, a što je najgore nisu dobili ni status branitelja, iako su se izlagali pogibiji po prvim crtama obrane. O ovoj temi možemo i trebali bi nekom drugom prilikom ali što prije.

Pošto sam postigao cilj svoga pisanja, a on jest da se spomene „P“ od policije i njenog učešća u Domovinskom ratu ponaosob na ovoim prostorima. Ujedno pošto sam prozvan što sam očekivao, dužan sam objasniti neke navode koji očito su većini kristalno jasna, ali uvjek ima iznimki i biti će (dali namjerno ili ne to oni sami znaju).

Osobno svojim pisanjem gore spomenutog članka nikoga imenom prozvao nisam, iako i dalje sam uvjeren, danas još više, da postava navedenog uratka nije djelo jednog čovjeka, ma koliko se netko prepoznavao u tome što nije moja krivnja. Pitam se zašto glumiti nekome kišobran.

Svoj ratni put nisam opisivao iako se istoga ne stidim niti imam razloga, ma što sam radio i sa kime bio kroz Domovinski rat, ponosan sam na to. Drugi ratni putevi isto se tako ne spominju u mome članku, osobno nikom nisam osporio zasluge kroz Domovinski rat, pa ako je razvlačio i telefonsku žicu (liniju), jer i to je bio odgovoran dio posla, što nije mogao raditi svatko.

Ničim nisam osporavao niti spominjao vojne činove niti odličja, jer valjda su ih zaslužili oni koji ih imaju svojim zalaganjem, zaslugama, hrabrošću i znanjem.

Tko se gdje vratio i na koje radno mjesto poslije demobilizacije iz HV-a, te kakve su nečije ambicije i zasluge nebih komentirao niti jesam, a da sam nezadovoljan postavom muzeja jesam, kao i mnogi drugi učesnici Domovinskog rata pa i profesonalci kojima je to posao. Zbog čega šute (?) neznam, mora da se drže te iste „ŠUTNJA JE ZLATO“ ma i ja sam šutio ali ne vidjeh zlato kao ni mnogi prije mene.

Redovni policiski poslovi nemaju nikakve veze ni dodira sa borbenim djelovanjima i zadaćama iz te oblasti, ali u okolnostima u kojima smo se našli i specifičnom položaju nije preostalo ništa drugo već domoljubni poriv za obranom Domovine, pred srpskocrnogorskim agresorom. Pa je policija radila ono što je radila pa tako i ja. To bi nam sada pojedinci htjeli negirati, izbrisati, marigarinizirati izbrisati i staviti nas u zapećak najnovije povjesti (e neće ići). Ponovno naglašavam nijednom riječju nisam umanjio zasluge drugih branitelja, nasuprot samo sam iznio tvrdnju da je policija bila prva na udaru, nevidim veze sa tvrdnjom u mome tekstu niti sa čime se povezuje kriminalizacija i mariginalizacija branitelja Domovinskog rata. Navod „Nemoguće je pljunuti suborca, a da pri tom ne pljuneš sebe“ u potpunosti je točan te se konstantno ponavlja ali prema samo jednoj postrojbi i njenim pojedincima. PUB PU Dubrovnik 91. osnovana je radi tih i takvih koji umanjuju to jest pokušavaju prikriti ulogu i značaj policije u Domovinskom ratu. A kada je osnovana nije slučajno da boli pojedince /zašto, kada sa kime surađuje/ pokazuje zavist pojedinaca, a zna se razlog. Ako su neki i pošli sa kime nisu trebali, gdje ne pripadaju, uvjek je toga bilo i biti će, svatko bira sebi društvo i svoj put. Do sada kao niti od sada ne treba nam ničije perje da se sa istim kitimo, izabrano rukovodstvo Udruge je sposobno brinuti o istoj te sa zacrtanim zadacima i ciljevima, spremno na suradnju i kordinaciju sa svima kojima je istina temelj po svim pitanjima ponaosob o istini o Domovinskom ratu. Uplitanjem Udruge u ovu tematiku samo ću naglasiti da mnoge postrojbe imaju svoje Udruge, oni koji nemaju za njih se nikako ne čuje niti se zna, ponaosob u javnim ovakvim postavkama (/primjera radi/ TO, civila zaštita, i drugi ) kao što je bila i policija. S posebnim zadovoljstvom sam dužan objasniti osnivanje Udruge nakon petnaest godina od završetka Domovinskog rata. Razloge treba tražiti u činjenici što je apsolutna većina aktivnog i pričuvnog sastava policije vratila se svojim redovnim policiskim i normalnim životnim poslovima, dočim drugi pojedinci osnivaju razne Udruge tražeći svoje beneficije koje ne osporavam. No mi makar većina nakon obavljenih moralnih obaveza prema Domovini bili smo mišljenja da smo dali svoj doprinos u stvaranju i osamostaljenju svoje države, nismo imali namjere istu koristiti u cilju svojih osobnih uskih interesa u nadi da će stignuti normalnim putem priznanja kao i ostalim sudionicima Domovinskog rata, što je bio slučaj u ostalim djelovima Lijepe naše (makar što se tiče policije).

Koliko je bilo značajno i potrebno povezati telefonskim linijama položaje na prvim crtama, voda i hrana je bila na popisu potrebnog, a sjetimo se kako je logistika bila organizirana na samom početku. Nepoznam nijednog vozača cisterne za vodu koji je dobio odlikovanje, čin, a što je najgore nisu dobili ni status branitelja, iako su se izlagali pogibiji po prvim crtama obrane. O ovoj temi možemo i trebali bi nekom drugom prilikom ali što prije. Da se vratim na temu i marginalizaciju pripadnika policije, sami smo svjedoci ne jednom, slučajno ili nenamjerno, ali se konstantno ponavlja na prigodnim skupovima i to baš u našem gradu, da se predstavnici policije pri uvodnom pozdravu preskaču, (po meni ne slučajno).

Vezano za donacije izvorne građe koja se koristi, odakle potječe drago mi je da sam makar na ovaj način uspio da se spomene „P“ od policije. Što se tiče jedne pričuvne odore policije koja je bila izložene u jedno vrijeme postave muzeja ona je uklonjena jer je najvjerojatnije smetala kao i činovi (pri čišćenju). Ujedno ono što Ante Vulić (bez g.) zna ili nezna ostavite njemu, a Vi ste se dokazali. Moram napomenuti da na TV monitoru imate instalirane filmove uglavnom sa srbocrnogorskog TV, dok naše filmove koje posjedujemo direktno vezene za Srđ nisu našle mjesta da se uklope u prikaz (pogadjate ponovno na istima u jeku borbe policija). Isto tako postoje fotografije i drugi matrijali i svjedočanstva iz 1991. god. koji tu nemaju mjesta. Za nabrojene branitelje i one druge koji se ne spominju niti imam niti sam imao komentara i dalje tvrdim niti je Ante Vulić (bez g.) sam ratovao, niti je policija sama ratovala i branila suverenitet Republike Hrvatske, pa baš zbog toga (Vi koji ste se prepoznali) trebali ste si dati truda da prikupite i drugi činjenični matrijal. Ova građa nije prikupljana kopanjem po iskopinama arheološkog nalazišta pa što se nađe- nađe, građa je u nama svima. Posjećenost nebih polemizirao osim što sam naveo broj ulaznice koju sam kupio tog dana (7687) i koju posjedujem, pa ako je ona mjerilo posjećenosti smatram nije mal broj (s obzirom na mjesto i položaj muzeja) ali ga netreba napuhivati. Svojim pisanjem sam se osvrnuo iako kratko na sam prostor pa ponovno citiram „Koja je usput rečeno sramotno u neprimjerenim uvjetima postavljena i prikazana. Na sramotu svih nas poglavito grada i njegova rukovodstva.“

Sada osobno gospodinu Mišu Đurašu: Vas nazivam gospodinom, a Vi mene svako malo sa slovom “g.“ pa neznam značenje. Ako ste sebe prepoznali kao jedinog krivca gospodine Đuraš moj savjet ( ukoliko ga prihvaćate), podjelite posao sa drugima, biti će puno lakše i onda se nećete osjećati glavnim krivcem. Ujedno ako netko nekog pljuje i omalovažava onda ste to Vi sa svojim pismom to jest odgovorom u ovom tonu i iskrivljenim činjenicama i navodima. Osobno sam Vam ponudio suradnju, te smo vezano za to imali konstruktivne razgovore i planove, ali se to nije ostvarilo (ne radi mene). Poštivajući Vašu profesionalnost u struci, osobno se čudim tolikim propustima u ovom (Vašem) uratku. Moram Vam napomenuti da sam dobio veći broj podrške gradjana, a i Vaših kolega, koliko znam školovanih i priznatih u struci. Interesantno je da tražite sa kime surađuje moja Udruga koju nisam uplitao u ovo, a Vi ističete samo jednu od tridesetak Udruga proisteklih iz Domovinskog rata na području naše Županije Dubrovačkoneretvanske, koja je doprinjela u ostvarenju ove postave, pa se divim vašoj lepezi i izboru suradnika, a gdje su drugi ?.

Zadnje što Vam imam reći je moje obraćanje „Nisam zavjetovan na šutnju“ je demokratsko pravo za koje smo se borili, a samim time nisam nikoga osobno prozvao što iz namjere ili „onoga što neznam“, pa se zbog toga ni Vi niste trebali naći uvrjeđeni gospodine Đuraš, na znanje g. Ante Vulić mirno spava.

Ovim odgovorom bih završio polemiku sa Vama ili bilo kime jer očito da sam uspio postići cilj svog javnog obraćanja.

Ante Vulić