Hvala hrabrim policajcima koji su stvarali hrvatsku državu

Hrvatska policija je u Domovinskom ratu dala nemjerljiv doprinos stvaranja

slobodne hrvatske države.

05.kolovoza 1990. u Zagrebu je postrojeno 1800 polaznika tečaja Prvi hrvatski redarstvenik, a pripadnici policije sudjelovali su na svim ratištima od Slavonije do Dubrovnika.

Prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu bio je hrvatski redarstvenik Josip Jović, na takozvani Krvavi Uskrs 31.ožujka 1991 na području Plitvica. Tada su pripadnici srpske milicije, pod vodstvom Milana Martića zauzeli područje Plitvica, upali u upravu Nacionalnog parka, dio službenika zarobili, a dio potjerali kućama. Park su proglasili dijelom srpske Krajine. Josipa Jovića pogodio je rafal kod zgrade pošte, prenesen je do vozila hitne pomoći, ali je umro na putu do helikoptera. Jović je pokopan uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u rodnom Aržanu. Posmrtno je promaknut u čin bojnika, podignut mu je spomenik i spomen ploča. UBIUDR Podravka u suradnji s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata posthumno mu je dodijelila priznanje Junak hrvatskog Domovinskog rata.

I bitka za Vukovar „najavljena“ pogibijom 12 hrvatskih policajaca u Borovom Selu. Naime, 1.svibnja 1991.policijska patrola je htjela skinuti jugoslavensku zastavu na ulazu u Borovo Selo i zamijeniti je hrvatskom. Dvojica policajaca su tom prilikom ubijena, a dvojicu su zarobljena. Sljedeći dan, autobus s hrvatskim policajcima stigao je osloboditi zarobljene kolege. Dočekani su u zasjedi pa su Stjepan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Sarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Cović, Željko Hrala i Mladen Catić ubijeni i masakrirani.

Kažu kako je pravda spora, ali dostižna, ali za policajce iz Borova nikada nije stigla, jer u veljači 2012.sud u Osijeku osudio je Milana Marinkovića za ratni zločin i osuđen je na samo tri i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dva zarobljena policajca. 2014. Marinkoviću je katna smanjena na tri godine uz žalbu. Četiri ostale optužene osobe žive izvan Hrvatske, pa im nije suđeno.

Za obranu suvereniteta Republike Hrvatske, 755 pripadnika hrvatske policije položilo je svoj život. Čak 3600 ih je ranjeno, a čak 31 pripadnik vodi se kao nestao.

Na hrvatskom jugu, pripadnici policije dali su svoj obol za stvaranje neovisne države. Svoje živote na oltar domovine položili su: Sabit Bičo, Ivo Bokun, Ivo Botica, Milo Brajević, Denis Ćimić, Andro Dominiković, Vladimirka Dopsai, Miho Drobac, Mario Đerek, Stijepo Guzza, Miho Klečak, Pavo Klešković, Dragan Komlenac, Milenko Kulaš, Mario Mandić, Željko Martinović, Salih Mekić, Niko Mihočević, Niko Mujo, Jusuf Muslija, Pero Nenada, Drago Obradović, Mario Papac, Teo Paskojević, Zdenko Pejić, Mirko Petrekanović, Rasim Pramenković, Ivan Radoš, Željko Raguž, Ivica Rilović, Andro Savinović, Miroslav Skopljo, Vlaho Škilj, Ljubomir Todorovski, Antonio Vatović, Marin Violić, Mato Violić, Renato Vladimir, Grgur Vuletić, Pero Zec, Mario Zovko, Antonio Žaknić i Želimir Žanetić.

U Dubrovniku zbog zaštite dostojanstva i vrijednosti Domovinskog rata, kao i uloge i doprinosa hrvatske policije u Domovinskom ratu osnovane su Policijska udruga branitelja PU Dubrovnik 91. i Udruga SJP Grof.

Hvala hrabrim pripadnicima MUP-a koji su stvarali hrvatsku državu, hvala zbog vaše uloge i doprinosa u Domovinskom ratu, a onima kojih više nema među nama, neka je vječna slava i hvala.

Piše: Ivana Žuvela Kalina.