Mišo Đuraš, izložba "Grad - to ste vi".

Uz izložbu "Grad - to ste vi" - razvoj oružanih snaga RH na dubrovačkom području.

"Stoga se na crti obrane dugoj više od 200 km, pred sam početak agresije, našlo oko 750 slabo naoružanih branitelja, pripadnika Narodne zaštite, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, postrojbe ZNG Dubrovnik i malobrojnih dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane."

U prvoj tematskoj cjelini obrađen je tijek priprema za obranu i stvaranje prvih oružanih postrojbi neposredno pred početak ratnih djelovanja na dubrovačkom području u listopadu 1991. godine. Ovo razdoblje obilježila je opća vojna slabost i nepripremljenost Republike Hrvatske za nametnuti rat, izostanak očekivane političke i vojne pomoći međunarodne zajednice, kao i rašireno vjerovanje kako Dubrovnik poznat u svijetu kao Grad kulture pod zaštitom UNESCO-a- neće biti napadnut. Cjelokupan teret organizacije obrane podnijeli su rijetki pojedinci među kojima je vodeću ulogu imao sekretar SNO Dubrovnika Miljenko Bratoš. U Dubrovniku se 5. lipnja osniva 11. samostalna bojna ZNG koja je predstavljala jezgru iz koje je nešto kasnije stvorena 116. brigade ZNG. Posebno značenje za daljnji razvoj oružanih snaga imalo je osnivanje postrojbe Odreda naoružanih brodova, kao i dolazak nekoli-cine obučenih časnika iz tzv. JNA, među kojima i potpukovnika Nojka Marinovića, koji u rujnu 1991. preuzima mjesto zapovjednika Zapovjedništva obrane Dubrovnika i organizaciju obrane. Na kašnjenje priprema značajno su utjecali i iznimno nepovoljan geostrateski položaj ovog područja smještenog na uskom i izduženom obalnom pojasu, te oduzimanje oružja Teritorijalne obrane od strane Jugoslavenske armije. Stoga se na crti obrane dugoj više od 200 km, pred sam početak agresije, našlo oko 750 slabo naoružanih branitelja, pripadnika Narodne zaštite, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, postrojbe ZNG Dubrovnik i malobrojnih dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.

Druga tematska cjelina obuhvaća događanja u vremenu od 1. listopada 1991. kada počinje dugo planirana bezumna srpsko-cmogorska agresija na dubrovačko područje, pa do potpisivanja Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. Predvodeći srpske i cmogorske dragovoljce i plaćenike Generalštab tzv. JNA, koja se dotad u cijelosti pretvorila u srpsku imperijalnu vojsku, za osvajanje juga Hrvatske osniva svoju Drugu operativnu grupu i angažira neprimjereno veliku vojnu silu. Ukupne neprijateljske snage činilo je izmedu 11.000 i 13.000 vojnika užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa, te 9.VPS Boka. Raspolagale su s 120 oružja većeg kalibra te oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera, a stalnu zračnu potporu pružao im je dio snaga RZ i PZO iz baza u Mostaru i Podgorici.

Zahvaljujuci isključivo velikom domoljublju i herojstvu branitelja neprijatelj je već u prvim okršajima doživio neočekivane poraze i pretrpio značajne gubitke, a posebno prvog dana napada u Dubrovackom primorju, Župi dubrovačkoj i Konavlima. Koristeći ogromnu nadmoć u broju i naoružanju ne¬prijatelj je na istočnom dijelu ratišta do 5. listopada 1991. uspio zauzeti područje Konavala do Radovčića, a na zapadu ušao u Slano i tako presjekao dubrovačkom području i posljednju preostalu kopnenu vezu s ostalim dijelovima Hrvatske. Nesmiljenom žestinom, uz provođenje potpune pomorske blokade, agresija se nastavila svakodnevnim napadima koji su praćeni protjerivanjem stanovništva, nepotrebnim razaranjem i pljačkom. Koncem listopada 1991. agresor je izbio na same prilaze Gradu u kome je bez struje, vode i redovite opskrbe hranom ostalo vise od 50 000 stanovnika.

O snazi napada svjedoče podaci Medicinskog centra Dubrovnik, prema kojima su samo tijekom prvog mjeseca agresije poginule 52 osobe, a teže i lakše ranjeno više od 200 dubrovačkih branitelja i građana.

I pored svega dubrovački branitelji su uspjeli spriječiti ulazak neprijatelja u Grad uspostavivši crtu obrane od Belvedera, preko Srđa do Sustjepana. U studenom i prosincu 1991. uslijedili su zasigurno najteži dani, stradanja i razaranja u višestoljetnoj povijesti Dubrovnika. Usporedo s ratnim djelovanjima, uz stalno prisutne dragovoljce iz drugih hrvatskih krajeva, obrambene snage pod Zapovjedništvom obrane Dubrovnika stalno jačaju, a 1. studenog 1991. osniva se i Odred HRM. U napadima od 8.-14. stude¬nog i 6. prosinca na uže gradsko područje palo je oko 5.000 topničkih projektila, te poginulo 53, a ranjeno vise od 180 osoba, porušeni brojni civilni i gospodarski objekti kao i visokovrijedni spomenici kulture.

Samo u napadu 6. prosinca povijesnu jezgru Dubrovnika pogodilo je više od 600 topničih projektila. Nijedan dio ove svjetske kulture nije ostao neoštećen, devet objekata je u potpunosti izgorjelo, a 461 zgrada je pretrpjela teža ostećenja, ali Grad nije pao.

Herojskom obranom Grada dubrovački branitelji su agresoru nanijeli odlučujući vojni i politicki poraz, te svojom hrabrošću ispisali najsvjetlije stranice bogate dubrovacke pov¬ijesti. Svjetska zajednica više nije mogla zatvarati oči pred brojnim ratnim zločinima i razaranjima, u kojima je izražena bezumna mržnja prema hrvatskom narodu, i koji su najzornije svjedočili o stvarnom karakteru agresora i agresije. Nakon toga, neprijatelj je bio prisiljen 2. siječnja potpisati Sarajevsko primirje, a težište rata preseliti na područje Bosne i Hercegovine.

Trećom tematskom cjelinom obuhvaćena su događanja koja su uslijedila nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. godine, početka provođenja mirovnog plana Ujedinjenih naroda, čiji je autor izaslanik glavnog tajnika UN Cyrus Vance.

To vrijeme obilježeno je do tada najvećom oslobodilačkom akcijom Hrvatske vojske koja je bez prekida trajala od svibnja do kraja listopada 1992. godine.

Obranivši dolinu Neretve ojačane snage Južnog bojišta HV-e, pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, koje su brojale oko 5300 vojnika, uključujući i 13. veljače 1992. osnovanu 163. dubrovačku brigadu, prelaze u napadna djelovanja potiskujući srpsko-crnogorske jedinice s privremeno okupiranih područja. Nakon povlaćenja JA sa samih prilaza Dubrovnika, nizom uspješno izvedenih operacija ("Čagalj", "Tigar", "Oslobođena zemlja", "Vlaštica" i "Oslobađanje Konavala") naše snage izbijaju na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske. Time su stvoreni preduvjeti za povratak stanovništva u svoje domove i normalizaciju života na krajnjem jugu Hrvatske. O težini ratnih djelovanja, tijekom kojih neprijatelj iznova topništvom razara Dubrovnik, svjedoči podatak da je za slobodu hrvatskog Juga, samo u ovoj akciji, živote dalo vise od 250 pripadnika Hrvatske vojske.

Uz stalno jačanje 163. brigade HV, kroz koju je tijekom Domovinskog rata prošlo više od 6500 žitelja s ovog područja, u ovom razdoblju ustrojavaju se i nove dubrovačke postrojbe poput Konavoske bojne i 1. domobranske bojne.

Veliki broj izloženih izvornih dokumenata, ratnih fotografija i predmeta iznova svjedoči o herojstvu i žrtvi dubrovačkih branitelja i građana koji su nakon uspješne obrane Grada 1991. godine, sudjelovanjem u oslobađanju privremeno okupiranih dijelova dubrovačkog područja, dali nemjerljiv doprinos stvaranju pobjedničke Hrvatske vojske te samostalne i suverene Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

Koristeći postojanje velikog interesa stručne i šire javnosti ovom izložbom su obogaćene zbirke Muzeja novom građom koja je prikupljena u suradnji s braniteljskim udrugama. Tako su po prvi put prezentirani i obrađeni izvorni dokumenti, predmeti i fotografije donirane od strane Policijske udruge branitelja PU Dubrovnik 91., Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Konavle i Udruge dragovoljaca HRM Dubrovnik.

Mišo Đuraš