Predstavnici PUB PUD 91. položili vijence u Borovu selu...

Svojom nazočnošću i polaganjem vijenca te paljenjem svijeća članovi naše Udruge

obilježili su sjećanje i odali počast poginulim hrvatskim redarstvenicima u Borovu Selu dana 02. svibnja 2013. godine.

Vijest i ne bi bila vijest, a da nismo prisustvovali tom činu u dva navrata u jednom danu.

Doživljavamo (ponovno iza Plitvica) podijeljenosti između aktualne vlasti i nas branitelja skupa sa rodbinom poginulih. Ponovno smo doživjeli trojicu izaslanika (trojice predsjednika) sa jednim vijencem, izaslanikom ministra branitelja koji se nije udostojao doći u svoj i naš Vukovar. Još uvijek odjekuju riječi iz govora biskupa Juraja Jezerinca "...malo je nas Hrvata da bi se razjedinjavali. ..."

Ne znam koliko su ga mogli čuti dužnosnici na vlasti jer nisu se potrudili ni ono najosnovnije, u ovoj prigodi da osiguraju razglas.

Tužna je to slika, odmah uz nas tu na jednom sportskom nogometnom terenu koji graniči uz sami spomenik, treniraju djeca nogomet sa svojim lokalnim trenerima "fudbala", zvona sa obližnje pravoslavne crkve također su se oglasila za vrijeme polaganja vijenaca. Pitam se, kao i mnogi drugi koji su bili tamo, da li slučajno? Roditelji i najbliža rodbina se traži i poziva među nama nazočnima da postave zajednički vijenac, što mnogi nerado prihvaćaju. Tih razilazak bez održanih govora.

Popodnevni skup okuplja se na ulazu u Borovo Selo, susreti sa suborcima sa svih strana Hrvatske (vidi se to po natpisima na odorama i znakovlju sa kojim su označeni), stjegovi udruga iz Domovinskog rata (uglavnom policijski i SJP). Formira se kolona, sa nama je general Mladen Markač.

Dostojanstveno koračamo glavnom prometnicom u dužini cca tri kilometra do spomen obilježja u centru mjesta Borova Sela, poginulim kolegama redarstvenicima. Emocije prevladavaju većinu učesnika, što se moglo primijetiti u kasnijim govorima nakon polaganja vijenaca svih prisutnih Udruga. Posebno se dojmio govor Culaja, brata jednog poginulog, koji je i sam bio djelatnik policijskih postrojbi kroz Domovinski rat.

Da ne bi sve proteklo dostojanstveno pobrinuo se jedan od lokalnih "Delija" koji je izišao iz jednog od kafića nasuprot sa druge strane ulice odjeven u majicu sa ćiriličnim natpisom "Delije..". Intervenirala je policija koja je stala između, jer je svojom pojavom izazvao revolt kod većine, međutim brzo je nestao kako se i pojavio.

Ne trebam napominjati da smo naš vijenac i svijeće položili i odali počast skupa sa našim kolegama, kao ni to da nismo zadovoljni odnosom trenutne vlasti spram nas branitelja iz Domovinskog rata. Nikako nam nije i ne može biti jasan taj tretman, nasuprot obilježavanjima iz drugog svjetskog rata kao i pridavanje važnosti pojedinim nacionalnim manjinama, gdje se uglavnom nazoče i veličaju takve skupove svojim hvalospjevima.

Za koga smo mi ginuli? Od koga smo se mi branili? Pitaju se naša djeca, a i mi sami svakim danom sve više i više.