Čekam domjenak povodom otkrivanja spomen obilježja palim policijskim djelatnicima u Domovinskom ratu, stojim u društvu gospodina generala Nojka Mareinovića te se prisjećamo ratnih uspomena koje nas vežu iz tih dana.
Prilazi nam nasmješena mladja ženska osoba te se predstavlja gos. Marinoviću. Nažalost ili radost u tom trenutku nečujem cjenjeno ime, ali zadnje što je rekla je da je novinar dopisnik aktuelnog policiskog časopisa. U njenu društvu nalazi se gospodin prosjede brade za kojega zaključujem da se radi o foto-reporteru jer se isti nije predstavio, a gospodin nije ni bitan u čitavoj ovoj priči.
Nasmijana, vesela pa i lijepa novinarka se obratila gosp. Marinoviću: "G. generale molila bi Vas da mi prokomentirate današnje otkrivanje spomenika palim policiskim braniteljima VUKOVARA". /da dobro ste pročitali VUKOVARA/ Veoma pribran kakvog ga i poznam g. Marinović je odgovorio sa svojim poznatim zastajkivanjem u govoru "Neznam što me pitate--,ja sam danas u Dubrovniku--,jedino što vidim--je- da vaš list--ima prelijepu--novinarku--ali....." sami odgonetnite daljni tekst. Mlada dama malo je ostala iznenadjena reakcijom generala i njegovim riječima idalje ne shvaćajući što je ona uradila.
Nakon ponovnog inzistiranja na izjavi general joj je odgovorio "Za Vas nemam daljnjeg komentara--,evo izvolite pitajte njega--, on je glasnogovornik policije iz tog vremena" pokazujući na mene, a okrećući leđa dotičnoj gospođi ili gospodični.
Neznajući kuda će navedena novinarka mi se obratila "što vi mislite o ovome spomeniku".
Kratko moguće u tom trenutku i drsko sam odgovorio "Ne mislim ništa, ja nisam bio u Vukovaru, a ovo je Dubrovnik".
Tek tad je shvatila da je rekla nešto što nije trebala da je učinila jedan lapsuz koji nije smjela pa je nastojala ispraviti grešku kod g. Marinovića i mene ispričavajući se "pa žensko sam, nije meni lako stati pred jednog generala, strah me je, trema mi je".
Veoma kratko odgovorio je general Marinović "Zamislite nekad je i nama bila trema".
Eto moji suborci, eto moj Dubrovniče, eto moja Domovino, dođe novinar iz Zagreba u Dubrovnik, još uvjek se nalazi u Vukovaru, jer se ovdje nije ratovalo. Neumenjujem žrtve i patnje Vukovara pa ipak smo bratski gradovi, oni i mi smo krvarili na braniku Domovine. Za Dubrovnik i za Vukovar se čulo i kada je Hrvatska krvarila to su bili Dubrovnik i Vukovar ili obrnuto,- nažalost svjet je čuo i zna zna za naše žrtve i patnje, pa zbog onih kojih nema i onih koji su krv svoju prolijevali nesmijemo dozvoliti da se to zaboravi.
Gledam večernje vjesti HTV-a , pa da jedna minuta po dnevniku je utrošena na branitelje grada Dubrovnika.
odgovorio je dostojanstveno i smireno " ali u liku kontese a ne novinarke".
![Wink :win:](./images/smilies/wink1.gif)
![Iza koltrine :a7:](./images/smilies/koltrina.gif)